Ja sam Lejla Čeliković, kćerka Hasana i Emine Čeliković iz Odžaka. Rođena sam 10.09.2007. u 17 sati i 33 minute u Orašju.

Prvih nekoliko mjeseci bila sam kod kuće sa svojim roditeljima, najviše s mamom, koja se brinula o meni i vjerno me dojila, dok je babo išao na posao. Uz nas su bile i moje tetke koje su vrijedno pomagale mojoj mami i brinule se za mene. Nakon šest mjeseci i mama je trebala početi raditi, tako da sam morala ići kod svoje tetke Halide (i tetka Nihada), koja se brinula o meni. Ali tu nije kraj... Tetka je također morala na posao, pa su me po potrebi prenosili kod druge dadilje, koju zovemo Seka, i ona se intenzivno brinula o meni.

Vikendom sam boravila kod svog djeda Muste i nane Time (nana je umrla kada sam imala nepunih 13 mjeseci). Kod njih sam ostajala i na duže vrijeme. Djed i nana su iz Stanić Rijeke kod Doboja, a znali su me čuvati i po nekoliko dana uzastopno, jer su moji roditelji morali na posao.

Ponekad su me ostavljali i kod drugog djeda Midhata i tetke Melite, koji su pazili na mene. Međutim, s obzirom na to da i oni rade, rjeđe sam išla kod njih, pogotovo jer i tetka Melita često nije kod kuće. Imam i amidžu Mensura, koji živi u Austriji i često nazove, naravno prvo da pita za mene, pa za ostale. Kad sam već počela nabrajati, imam i pranenu (to je nena od mog babe) koju svi zovu Majka, pa tako i ja.

I tako ja rastem i rastem... Svaki dan postajem sve veća i pametnija, pa je došlo vrijeme da idem u obdanište, u jaslice u Gradačcu, gdje rade moj babo i moja druga tetka Sabira.

U ranim jutarnjim satima (iako mi je teško ustati) moram se spremiti za obdanište, a polazimo oko pola sedam (nekad i ranije). Vozimo se pola sata do obdaništa i obavezno stanemo u pekaru na izlazu iz Modriče, gdje su odlične jutarnje kifle. U obdaništu provodim skoro osam sati sa svojim vršnjacima i tetama koje paze na nas.

Iako mi je na početku bilo teško i stalno sam plakala kada me ostave, s vremenom sam se navikla i sada mi je super u obdaništu, gdje se igramo i družimo.

Prije nekoliko mjeseci proslavila sam prvi rođendan i dobila svoju prvu rođendansku tortu s likom Spužva Boba. Na torti je bila upaljena svijeća koju sam, uz malu pomoć mame, ugasila.

Tri godine sam išla u obdanište "Sunčica". Ne mogu a da ne spomenem tetu Azru, koja je bila posebna prema meni. Godine 2013. upisala sam prvi razred u JU OŠ "Kreka" u Tuzli.

U JU OŠ "Kreka", od prvog do devetog razreda, bila sam odlična učenica. Učestvovala sam na mnogobrojnim takmičenjima iz informatike i robotike (čak i na državnom takmičenju u Mostaru 2019. godine), kao i iz matematike, fizike, hemije i geografije.

U septembru 2022. godine, svojom odlukom i uz podršku roditelja, upisala sam se u Srednju školu "Meša Selimović" u Tuzli, smjer IT-gimnazija.

Kako vrijeme prolazi i dolaze nova dešavanja, nastavit ću pisati o sebi.

I tako ja rastem i rastem...